прикажи детаље мај 28. (пре 1 дана)
|
Dragi Miroslave,
svakodnevno vidjam na internetu Tvoje reči hvale na moj račun. Hvala Ti veoma.
No, Miroslave, ja sam mnogo umoran čovek i nepotreban našoj
književnosti. Uradio sam to što sam uradio, bez i sumornog odjeka,
radio, živeo i - već gotovo umro. Nema prevrednovanja. Naša muka
ostaje zagrobljena zauvek. Nemaj iluzija! Ja znam da sam mrtav - to ću
i ostati. Nakon pedeset i više naslova ubi me banda. Ubiše me oni koji
pišu stihove, najtaniniji soj ljudi. Na najpodmukliji način. Čovek je
čoveku muka. Davni dani naših studija su prošli. Časni ljudi ne smeju
da postoje. To što radiš dostojno je divljenja, ta vera da će biti
bolje, da će vrednosti izaći na videlo. Ali, zlo je u čoveku veliko,
velika mu je taština i tu se slabi pisci ne predaju. Džaba bi bilo i
danas pisati: "Drugovi, nemojte tako". Ali, drugovi su besni psi. Tu
ne pomaže ni pečat smrti nekog od časnih i velikih pesnika. Njihova
taština je vučja. Tako idemo od jednog ka drugom Ništa, živeći Nigde i
Ni-za-šta. Tako prodjoše naši snovi, oni oko 1968-1971. Oni koji
dolaze isti su koliko i oni koji im prtethodiše.
Pozdravljam te, svako ti dobro želeći,
Boško Tomašević
svakodnevno vidjam na internetu Tvoje reči hvale na moj račun. Hvala Ti veoma.
No, Miroslave, ja sam mnogo umoran čovek i nepotreban našoj
književnosti. Uradio sam to što sam uradio, bez i sumornog odjeka,
radio, živeo i - već gotovo umro. Nema prevrednovanja. Naša muka
ostaje zagrobljena zauvek. Nemaj iluzija! Ja znam da sam mrtav - to ću
i ostati. Nakon pedeset i više naslova ubi me banda. Ubiše me oni koji
pišu stihove, najtaniniji soj ljudi. Na najpodmukliji način. Čovek je
čoveku muka. Davni dani naših studija su prošli. Časni ljudi ne smeju
da postoje. To što radiš dostojno je divljenja, ta vera da će biti
bolje, da će vrednosti izaći na videlo. Ali, zlo je u čoveku veliko,
velika mu je taština i tu se slabi pisci ne predaju. Džaba bi bilo i
danas pisati: "Drugovi, nemojte tako". Ali, drugovi su besni psi. Tu
ne pomaže ni pečat smrti nekog od časnih i velikih pesnika. Njihova
taština je vučja. Tako idemo od jednog ka drugom Ništa, živeći Nigde i
Ni-za-šta. Tako prodjoše naši snovi, oni oko 1968-1971. Oni koji
dolaze isti su koliko i oni koji im prtethodiše.
Pozdravljam te, svako ti dobro želeći,
Boško Tomašević
Нема коментара:
Постави коментар